Tarot: Ljubav iz djetinjstva

 Svako od nas nosi posebne uspomene iz djetinjstva koje nas vraćaju u jedan bolji, ljepši svijet nadanja koje smo živjeli i snova koje smo sanjali. Mistici kažu da je djetinjstvo period između dvije inkarnacije, i kada duša pročišćena dolazi na svijet i odmah na počektu dobiva “hintove” za svoj životni put, kamo ići i kome doći i na koji način. Moje rano djetinjstvo je obilježilo ljubav prema kartama. Volio sam sve karte, i svake su mi na svoj način bile posebne. Zbog njihove ljepote, posebnosti likova u kartama, zbog lijepog dizajna i različitih mirisa. Posebno sam ostao zapanjen, kada mi je mama pokazala u ranom dijetinjstvu stare izlizane karte tarota u drvenoj izrezbarenoj kutijci. Stajale su tu dugo vremena u staklenoj vitrini u dnevnoj sobi i niko ih dugo vremena nije koristio. Taj trenutak je bio poseban za mene, i prvi put kad sam uzeo tarot u svoje ruke osjećao sam jaku konekciju nečega, što negdje u dubini duše već poznajem a prvi put vidjeh slike mističnog Thoth tarota Alistera Crowleya i to rijetku jugoslovensku verziju, do koje je jako teško doći. Slike su naprosto bile toliko divne i čarobne da sam postao “opsjednut” njima. Nosio sam ih svagdje sa sobom i nisam se htio odvojiti od njih. Nisam znao gotovo čitati ni natpise na njima, ali sam ih svugdje nosio, spavao držeći ih ispod jastuka, nosio ih pred zgradu i “čitao budućnost” prijateljima. Postoji vjerovanje da svako ko makar jednom uzme tarot u ruke, postaje dio te misteriozne igre sudbine. Zbog svoje ljubavi prema tarotu, ovaj članak sam odlučio napisati, ali i posvetiti tarotu jednu rubriku na ovom blogu, i ne samo nužno tarotu već i astrologiji, i ta rubrika će biti pod nazivom “alternativa”. Nekad ranije pisao sam seminarske radove, i neke bilješke o tarotu na internetu, međutim ovoga puta ne želim pisati neke kliše tarot upute koje se mogu pronaći u svakoj boljoj knjižari, već sopstveni dnevnik tarota, koliko zbog sebe toliko i zbog drugih koje možda bude zanimao tarot i pomoću kojeg mogu dobiti neke uvide ili naprosto možda im tarot zagolica maštu… Kako god za ovaj članak me je inspirisala knjiga tarot majstora Sir Michaela Bulla pod nazivom “Tarot by Sir Michael”. 

  Proučavanje tarota nije uvijek sasvim jednostavno, a nikada nije ni dovršeno jer pravo porijeklo tarota i izvorna svrha do dana danas su i dalje misterija, o čemu ću nešto kasnije pisati. Nadalje, tarot ne samo da me zainteresirao kao alat koji je ogledalo naše intuicije i duhovnog puta, tarot me između ostalog inspirisao i da još kao dijete proučavam i čitam o egipatskoj staroj religiji, vedskoj kulturi i brojnim antičkim kulturama za kojima sam čeznuo, kao i dan danas, nalazeći u njima onakav svijet kakav sam vidio svojim očima u djetinjstvu i sanjao u snovima. Nakon dječje radoznalosti, pravo proučavanje tarota sam započeo negdje oko svoje dvanaeste godine, kada sam bio možda dovoljno zreo za neki prvi korak u početku istraživanja tarota. Tada online shopovi sa lijepim, novim i originalnim kartama nisu bili dostupni, i znao sam da moram očuvati već pomalo dotrajale tarot karte Thotha. Jednom prilikom u Vitezu, u jednoj knjižari sam pronašao malu knjigu o tarotu koja se zvala “Tarot igra sudbine” sa naslikanom kartom Kola sreće, uz koju dođu pomalo mračne karte, ali u isto vrijeme i lošije kvalitete. Nikako se nisam mogao povezati sa tim novim kartama, jer su mi u tom periodu bile izuzetno turobne, ali vodič mi je mnogo pomogao. U istom sam našao značenja pojedinih karti, neke teorije o mogućem porijeklu tarota ali i metode i upute za bacanje. Razvojem interneta, mnogo više informacija je bilo o tim divnim kartama i odličnih stranica sa kojih se moglo puno toga naučiti o tarotu. Ipak, moram priznati da je “Thoth tarot” izuzetno težak za početnike, i da je puno nejasnoća bilo u mojoj glavi. Tada sam primijećivao i neke neobične situacije s tarotom, npr. dok sam jedanput otvarao cijeli špil i nakon što sam provjerio koja je zadnja karta, nekako na kraju špila me je dočekala sasvim druga karta koju nisam očekivao. I dan danas nisam siguran da li je neka magična moć utjecala na njih, ili sam izveo mađioničarski trik da nisam ni svjestan ali tako je bilo… Te kasne godine osnovne škole za mene nisu bile jednostavne i osjećao sam se uvijek kao crna ovca među stadom bijelih, a na tarot moji prijatelji i poznanici nisu gledali sa odobravanjem, a i članovi moje porodice su bili zabrinuti. Učestale paralize sna, prikaze koje sam svaku noć vidio, strahovi, depresija i savjeti dušebrižnika su me natjerali da povjerujem da tarot nosi lošu sreću i da ga ostavim. Naročito sam se bojao karte Obješenog čovjeka u Thothu, čije su noge i ruke zakovane za anhk, ali i karte đavola koju je Frieda Harris tako osebujno oslikala po uputama Alistera Crowleya. Tako sam na određeno vrijeme sklonio tarot karte iz svog vidokruga, ali kao neka igra sudbine, nikad mi nisu dozvolile da ih potpuno ostavim, i uvijek sam im se vraćao makar i na kratko, svjesno ili ne. Kasnije, pred kraj gimnazijskog školovanja u Zenici, odlučio sam prevazići svoje predrasude, ustvari bolje reći tuđe predrasude prema tarotu i ponovno sam im pristupio želieći obnoviti znanje ali i vratiti ljubav prema tarotu iz prošlosti. Sa prvim da tako kažem klijentima koji su obično bili moji prijatelji i poznanici shvatio sam da tarot može biti dobar alat za psihološko tumačenje i razumijevanje drugih ali i sebe samih. Bio sam u međuvremenu prihvaćen kao tumač u brojnim internet grupama, gdje sam radio i tumačio ljudima za džeparac, a neki su me svojevoljno nagrađivali nakon što bi se zapisano u kartama obistinilo. Sa razvojem interneta nabavio sam i mnogo novih poznatih i popularnih tarot karti kao što su “Raider Waite Smith”, “Gildet tarot” Cire Marchettia i Barbare Moore, “Mistični manga tarot”, “Vilinski tarot”, “Marsejski tarot” i brojne druge uz koje obavezno ide i potpuno novo izdanje Thothovog tarota, mada ne toliko veličanstvenog poput mog starog, kojeg i dan danas čuvam, ali i dalje su bile i te nove posebne i veličanstvene. 

   Ono što tarot tumači nevoljko govore, a bitno je, je to da se svi ljubitelji tarota prije ili kasnije susretnu sa krivim tumačenjima, krivim procjenama, krivom analizom, a baš to pominje i Michael Bull u svojoj fenomenalnoj knjizi. Tako nešto se i meni dogodilo u više navrata, da li zbog moje nemogućnosti da protumačim neke kompleksne situacije, da li zbog umora ili straha od mogućeg preokreta situacije, zaista ne znam. Svakako ovo pišem kao podršku tarot majstorima, jer kako rekoh nemoguće je da se ne dogodi barem nekoliko puta u dugogodišnjoj tarot karijeri promašaj i koja negativna povratna informacija. To je sasvim normalno kada ste tumač, ukoliko pri tome niste istinski vidovnjak, medijum. Tarot, astrologija i vidovnjaštvo te proricanje sudbine ne idu u isti koš, što ljudi na području Balkana baš i ne razumiju. Njima je sve to isto. A nije. Tako sam i ja ostao razočaran, a okružen krivim, i izuzetno napornim ljudima, a krivica je naravno moja jer tumač nikada ne smije dozvoliti da se tumačenje otme kontroli, te da ispitivač drži u toj igri sudbine glavnu riječ, i da se osjeća lagodno nazvati u svaka doba dana ili noći tumača, ili još korak dalje - da mu se uvuče pod kožu, pod etiketom prijatelja, i da insinuira odgovore u svoju korist. Naravno ne kažem da se prijateljstva između klijenta i tumača ne mogu dogoditi, ali za takva prijateljstva je potrebno više vremena od jedne seanse, a prijatelj će uvijek poštovati vrijeme svog prijatelja tumača, a i znati nagraditi istog. Nerijetko se razgovara i o novcu, a svima više-manje je to taboo tema posebno u razgovoru sa prijateljima, porodicom itd. Uvijek se tu neko nađe ko je, kao da je popio svu pamet svijeta da kaže (barem na Balkanu) “…nije poželjno naplatiti tarot usluge, to je dar, dar se ne naplaćuje…”. Tarot prije svega, kao što sam maločas napisao, nije dar, već znanje, grana psihologije koja nas uči koristiti svoju intuiciju. Potrebna je predispozicija za rad s tarotom, ali potrebna je predispozicija za sve, za rad s novcem, za rad s djecom, za hirurga i tako dalje… Kad odete i privatnom psihologu, također platit ćete račun, a tarot je izmeđuostalog, uz astrologiju, grana psihologije, doduše još uvijek nažalost parapsihologije. Kako Sir Micael Bull navodi u svojoj knjizi, čuveni psiholog Jung je izučavao naročito tarot u kontekstu sinhroniciteta (vjerovatnosti da se određena kombinacija karti otvori, odnosno u svojoj teoriji da ono što se čini slučajno je relativno). Stoga, tarot tumačenje je jedan luksuz novog doba, kojeg neko može sebi željeti prijuštiti ili ne mora. Niko nije i ne treba biti povučen za rukav ni za što u životu, ali ako nešto odaberemo, trebamo to i poštovati. Po zakonima karme je uredu da tumač naplati svoje vrijeme, znanje i usluge, prije svega zbog dugogodišnjeg učenja i znanja, zbog špilova karti koje su izuzetno skupe i rijetko dostupne u državama bivše Jugoslavije (sada i ne toliko, koliko je bilo u mom djetinjstvu) i prije svega zbog principa kruženja energije. Tarot konsultacija ne treba biti preskupa i sam se zalažem da se ne treba se razbacivati nekim svemirskim cijenama, ali tarot konsultacija treba biti makar u cijeni jednog prosječnog špila karata (govorim o originalnim kartama, jeftine kopije nisu dobrodošle zbog poštovanja prema autoru). Naravno između ostalog, uvijek je lijepo i humano dati nekada od sebe konsultaciju, da li je riječ o gratis konsultaciji ili pustiti da nam ispitivač sam pošalje onoliko novca koliko želi, ali to je nešto ljudski što moramo njegovati u sebi, vrlinu davanja bez očekivanja nečega zauzvrat. To nas uči tarot i astrologija. U ovom dijelu htio bih spomenuti još da sam doista više puta htio ostaviti tarot i astrologiju iza sebe, željeći se upisati na Akademiju likovnih umjetnosti. Sebe sam tada vidio već daleko, možda i izvan Balkana, ali ipak neuspjeh i očaj su mi tada pružili nevjerovatne prilike da studiram astrologiju na vodećem svjetskom institutu. To me još više približilo želji za samospoznajom, te mi je otvorilo vrata novim životnim vidicima. Shvatio sam da ne treba bježati od onoga što volimo, već da trebamo prihvatiti to s ljubavlju, a lekcije koje sam naučio u astrološkom institutu, nažalost na teži način se dotiču izravno ovog pasusa članka, i možemo to nazvati jednom etikom i principom koju treba njegovati u svijetu alternative. 

  Prema Sir Michaelu, tarot je izrazito složen i alegorički sistem karata. Sastoji je od 78 karata, od kojih 56 karata su male arkane, koje predstavljaju četiri elementa - pehari (herc), štapovi (tref), diskovi (karo) i mačevi (pik). Velika arkana predstavlja peti element ili duh. Zanimljivo je što ne postoji tačan podatak odakle dolaze tarot karte, niti koja je njihova izvorna svrha. Neki smatraju da tarot karte dolaze iz starog Egipta, iz Kine, drugi tvrde da su ih Romi prije od prilike hiljadu godina donijeli iz Indije. Možemo pronaći također neke pretpostavke gdje se tarot povezuje sa tantrom. Ipak, one su bile tu uvijek. U poznatoj historiji, stoljećima su karte su korištene za različite igre, a vjerovali ili ne i najobičnije igrače karte su prekrivene velom tajni i usko su povezane sa tarotom, budući da svake od njih u sebi sadrže četiri elementa. U francuskim kartama to su tref, pik, srce, karo; mađarice sadrže list, žir, srce, bundevu; talijanske (kao i tarot) kaleže, štapove, diskove i mačeve. Peti element, odnosno duh je uvijek (skoro uvijek) izbačen iz igračih karata, osim jednog izuzetka u francuskim kartama, a to je Džoker, odnosno nula u velikoj arkani, ili karta Luda. To je zasigurno nešto što ostaje enigma svim ljubiteljima karti i misticima, te historičarima koji žele doći do pravog porijekla istih. Sa vremenom renesanse, uz buđenje svijesti kod ljudi i tarot je doživio svoje svjetlo dana, a jedna od najstarijih verzija karti je Mersejski tarot, koji je dobio ime samo po središtu proizvodnje karata u Marseju. Isti je bio osnova za brojne, tada novije verzije tarota. Devetnaesto stoljeće se smatra renesansom tarota, astrologije, ezoterije i svog drevnog znanja na području Evrope i Amerike, a najveću inovaciju u korištenju tarota doprinijelo je ugledno ezoterijsko društvo “Red zlatne zore”, čiji je posljednji vođa bio E.A. Waite, koji je pisao pod pseudonimom Eliphas Levi. Kako navodi Sir Michael, ironično za najpopularniji špil tarota, do dana današnjeg je to da je njegov autor imao znatno znanje o tarotu, koje nije htio dijeliti sa drugima, već je dao samo onoliko koliko je on smatrao da čitatelj treba da zna, a istinsko znanje o tarotu je vjerovatno odnio u grob ili ostavio šifrirano negdje u svojim knjigama, eventualno podijelio sa nekolicinom ljudi. Njegove karte je oslikala Pamela Coloman Smith. Alister Crowley, najkontraverznija ličnost svoga vremena je unaprijedio tarot, i uz pomoć Friede Harris stvorio je tarot kakav svijet do tada još nije vidio, a to je Thoth tarot. To je spoj novih vrijednosti, ekscentičnosti, znanja i stila, a budući da su to moje prve karte, smatram da treba prvo pokušati razumijeti makar i donekle harizmu Crowleya kako bi razumijeli i karte. To su, po mom skromnom mišljenju karte Ere Vodolije, koja tek dolazi za dvjestotinjak godina, u čijoj se zori sada nalazimo, kada će se vratiti ponovno antičke misli, vrijednosti, vjerovanja. Nadalje, Michael Bull citira Daphne Moore koja u svojoj knjizi “Rabijev tarot” navodi kako je korištenje tarota samo u prediktivne svrhe isto što korištenje automobila za skladištenje goriva. Autor se dotiče još i poveznice tarota sa astrologijom, te 22 karte velike arkane sa 22 slova hebrejske abecede, koja povezuje tarot sa jevrejskim misticizmom. Tarot je velika inspiracija brojnim pjesnicima, autorima, misliocima, scenaristima 20. i 21. stoljeća.

Moje stare "Thoth tarot" karte

  Za kraj ovog članka, želim dati i svoju teoriju o historiji tarota, koja je naravno nadahnuta brojnim misliocima. Moje skromno mišljenje je da tarot vuče svoje porijeklo iz starog Egipta, čak što više vrlo je moguća poveznica tarota sa egipatskim bogom Thothom, čuvarom mudrosti. Iako ne postoje valjani dokazi za tu tvrdnju, postoji i mogućnost da je tarot jedno od imena samog Thotha “THOTH-TAROT”, te da su tarot karte, kao i one igrače karte neki ostatak stare religije. Otišao bih i korak dalje i rekao bih, da su u vrijeme inkvizicije tarot karte, zbog okolnosti i mračnog doba u koje je Evropa bila zavijena, kamuflirane u obične, igrače karte. Ipak najveću popularnost tarot, ali i igrače karte su doživjele padom gusara Templara i renesansom, što govori o otkrivanju skrivenih znanja i misticizma od očiju javnosti. Kako i sam Sir Michael navodi u svojoj knjizi, a i ja bih se u potpunosti usaglasio, tarot nije prijetnja abrahamskim religijama judeokršćanstvu, niti islamu. Što više, kako sam spomenuo u članku velika arkana tarota sadrži u sebi poveznicu sa jevrejskim misticizmom, a judaizam je kolijevka ostalih abrahamskih religija. Dharmičke religije (religije dalekog istoke, koje su pak’ kolijevka drevnih religija koje su bile rasprostranjene širom svijeta, ali i današnjih religija) su prijateljski raspoložene prema tarotu, te smatraju da nam tarot može pomoći, kao i astrologija, da nas usmjere na putu spoznaje Boga, te da nam ukažu na karmičke dugove i segmente života koje je potrebno osvijestiti u potrazi za iskupljenjem i savršenstvom života. Popularizacija tarota, kako Sir Michael Bull navodi u svojoj knjizi, ima isti cilj kao i piramide diljem svijeta - one su naprosto tu, ali niko ne zna njihovu pravu svrhu. U konačnici za što su služile tarot karte u bogatoj antici, kao i brojne misterije ovih divnih karata nadam se da će nam u skorijoj budućnosti otkriti napredni historičari i mistici, te da ćemo moći upotrijebiti puni potencijal istih i otkriti još jednu u nizu enigmi čudesnog fenomena, a to je život na zemlji.

Alek Boras