10 lekcija koje su me naučile da rastem

   Iako nije više popularan kao prije desetak godina, blog je divna platforma na kojoj možemo dijeliti svoje iskrene emocije, misli, iskustva, maštu, znanje, a u isto vrijeme pomaže nam da vježbamo pisanje. Za razliku od društvenih mreža, gdje je u masi informacija teško izraziti svoje misli, da ih ne bi neko shvatio na pogrešan način, ovdje na blogu možemo slobodno, ali odgovorno pisati o svim temama birajući publiku i moderirajući svoj sajt. To je razlog zbog čega sam preko deset godina zaljubljen u blogove, gdje godinama pronalazim ljude slične sebi, koji otvaraju svoju dušu, baš kao i ja, dijele različita iskustva, znanja, pišu priče i poeziju. 

Unatoč tome što blogovi više nisu primarno sredstvo online komunikacije, kao nekad, blog i dalje igra ulogu u kreiranju virtuelne umjetnosti. Na taj način gradim ovaj blog, vodim ga kao lični dnevnik, sa autorskim pravima, ali ponajviše za sebe, da se uvijek mogu osvrnuti, prisjetiti i vratiti nekim segmentima života, životnim porukama, emocijama koje su me pratile dok sam određeni članak pisao. 

  I tako jednom, dok sam na društvenim mrežama objavio link svog članka, dobio sam komentar: "...ako blog zbog sebe, zašto ga promoviraš?". Mogu reći da u tom trenutku ni sam nisam imao odgovor na to pitanje. Tada mi je prijateljica Elmedina na pozivu dala savršen odgovor koji sam znao negdje u dubini duše ali nisam ga mogao sročiti. Prepoznala je moj potencijal i rekla da je blog odličan te da treba biti posjećen jer može biti inspiracija mnogim ljudima. I mogu reći, da, blog pišem prvenstveno zbog sebe, ali nisam neko ko je opterećen posjetama. 

Jednako sam sretan i kad imam mnogo komentara i posjetitelja, kao i kad nemam niti jednog. Kao što su mene stariji blogeri inspirisali za poziv kojim se bavim, dali mi znanje o kritičkom razmišljanju i želju za istraživanjem, tako i ja sada želim nekoga inspirisati  i stalo mi je da moj tekst dođe onome kome je potreban, vjerujući da sve dolazi s razlogom i svaka informacija, motivacija ili znanje nam dolazi onda kada smo spremni prihvatiti ga. Zato, ako ste sada ovdje, ako čitate moje tekstove već neko vrijeme ili ste se slučajno tu pronašli unutar beskrajnih internetskih algoritama, niste ovdje slučajno. 

U nastavku želim podijeliti deset životnih lekcija, ili možda bolje da kažem uvjerenja, koja su postala moj kompas u ovoj brzom, neobičnom ali i neizbježnom svijetu kojeg treba živjeti. 

• Zahvalnost je najviša mudrost

  Život nije jednostavan, ali to je priroda postojanja, koja neizbježno prati život na Zemlji. Svako od nas nosi svoje boli iza osmjeha, i rane u srcu prekrivene vedrim očima. Koliko god u životu može bolje, toliko može i gore. Zahvalnost nam u srcu donosi mir, ljubav, poštovanje prema sebi. Trebamo se svako jutro zahvaliti na novom danu, novoj prilici da budemo bolja verzija sebe. Život čine male stvari, trenutci i djela. Ne trebamo se uspoređivati sa drugima. Svako je ovdje individualna duhovna duša, i svako ima različitu sudbinu, baš kao što svako ima i različit otisak prsta i različitu kartu zvijezda. Na kraju dana, da je bogatstvo izvor sreće, bogati bi plesali od sreće na ulicama, a da je ljepota ključna za pronalazak pravog partnera, svi glumci, glumice, pjevači i poznate ličnosti bi bili u sretnim brakovima...

• Moć je u tvojim rukama

  Prema Vedantama, postoje tri oblika patnje u materijalnom svijetu, a to su psiho-fizička patnja, patnja zbog drugih ljudi i patnja zbog prirodnih okolnosti. Na trostruke patnje života na Zemlji ne možemo utjecati, ali ono na šta možemo utjecati je naš stav prema istim. Prema Jungu nesvjesno kroji našu sudbinu dok ga ne osvjestimo. Ova rečenica je moćna jer nas podsjeća da imamo moć u našim rukama. Iako smo s razlogom tu gdje jesmo, i prema spisateljici Madam Blavatsky, svi smo mi još prije rođenja odabrali put. Ali ono što nam niko ne može oduzeti je slobodna volja da usljed sudbonosnih okolnosti izaberemo put i preokrenemo svaku situaciju u svoju korist. Čak kad se čini da nam je teško, i da ne znamo koji put odabrati, da ćemo nekoga povrijediti, to nije važno. Niko i ništa nas ne uvjetuje da budemo u društvu ljudi koji loše utječu na nas, te da budemo u okolnostima koje nam ne odgovaraju. Jedna riječ, gesta ili odluka je dovoljna da promijeni tok našeg života. 

• Nauči reći NE!

  Humanost je odlika ljudskih bića. U prirodi svakog čovjeka je da pomogne drugome, a kaže se da na ovom svijetu ništa nije naše osim naših djela. Ipak, sve ima svoje granice tako i dobrota. Kada nas neko svojom dobrotom uvjetuje, to je arogancija. Mudri ljudi bi rekli da je samo Svevišnja Božanska Ličnost ta koja nam bezuvjetno ostvaruje želje i koja je jedini prijatelj svih živih bića. Ako nam neko za jedan osmijeh traži previše trebamo preispitati namjere te osobe. Nismo dužni činiti ono što ne želimo i stavljati sebe na vatru da bi drugima bilo toplo. Kada nekome kažemo NE, a taj neko se naljuti, to nije odraz naše sebičnosti, već odraz tuđeg bezobrazluka. 

• Traži uzroke, ne posljedice, analiziraj

  U svom procesu obrazovanja, u Gimnaziji, kasnije na fakultetu mnogo sam znanja skupio iz različitih  oblasti. Neka od tih znanja su primjenjiva, neka ne, ali ono najvažnije što sam naučio je da analiziram, pratim, tumačim, te da tražim uzroke, ne posljedice. Najvažnije je početi od sebe, a kasnije posmatrati ljude, kako na kolektivnoj razini tako i na individualnoj. Samo posmatranjem možemo doći do uzroka nečijeg načina ponašanja ili društvenih pojava i procesa, a kada nađemo uzrok, možemo naći rješenje za posljedice.

Iako ne govorim često o tome, i možda tako i ne djelujem, analiziram sve oko sebe, u najsitnije detalje, a ljudi koji me izuzetno dobro poznaju kažu da bih mogao raditi za FBI. Zaključke i dokaze ipak načešće čuvam za sebe, ukoliko nema potrebe da ih iznesem, a ponekad šutim i pravim se blesav što ne znači da ne znam. Ponekad, kada se želim opustiti od analize, puno toga se zapetlja u mom životu. Zbog toga osvrnite se oko sebe i razmišljajte. 

Razvijajte kritičko mišljenje, ne trčite pred rudu i ne uzimajte sve zdravo za gotovo. Svakom rječju, neverbalnom gestom ili namjerom, ljudi nam žele nešto poručiti iz dubine svoje podsvijesti. Znakove koje nam ljudi šalju su često toliko očigledni, ali ponekad slijepi, ne vidimo od drveta šumu. Sve informacije analiziramo kroz četiri nivoa, a to su teoretski stepen, empirijski stepen, duhovno-filozofski stepen i analitičko-sintetički stepen.

• Biraj ljubaznost prije potrebe da budeš u pravu

  Lijepo je u životu imati nekoga s kim možete o svemu otvoreno razgovarati, debatirati te razmjenjivati mišljenja, stavove, zaključke. Ipak, imati jednu takvu osobu blizu sebe je privilegija u današnjem društvu, a sam sam na teži način shvatio da je važnije sačuvati sopstveni mir nego upuštati se u rasprave bez granica. Osim ako nismo u vanrednim okolnostima u kojima je potrebno iznijeti istinu ma kakva ona bila, u svakodnevici mudro je prešutjeti i pustiti druge da budu u pravu, umjesto rasprave izabrati ljubaznost. Nećemo osvojiti svijet ako poznaniku ili prijatelju "istjeramo" svoju istinu, stavove, mišljenja ili spoznaje, a samo time možemo poremetiti svoj duhovni mir koji nema cijenu. Umjesto toga životnu filozofiju i našu istinu trebamo oživjeti unutar sebe i svojom pojavom pokazati vrijednost iste.

• Kada ti ljudi pokažu ko su, povjeruj im

  Iako mi nismo naša djela, ona nas definišu kao ličnost. Krišna je rekao da je čovjek stvoren iz svojih uvjerenja, te da iz svojih uvjerenja i načina djelovanja postaje ono što jeste. Ljudima ne treba suditi zbog njihovih djela, nismo kompetentni za to, ali ista djela sude ljudima. Kada nam neko svojim djelima pokaže ko je i što je, na nama je da mu povjerujemo i odlučimo da li nam je ta osoba doista potrebna u životu. 

• Čuvaj svoje želje i namjere za sebe

  Postoje stvari u našim životima koje trebamo čuvati samo za sebe. To su velike želje, namjere, ideje, ranjivost i krhkost. Postoji jedna izreka u narodu koja kaže da ne treba bisere bacati u blato. Kada biser padne u blato, neko će ga drugi pokupiti. Isto je i sa željama. Naše velike želje, namjere, ideje, naša sreća koju živimo je jedan biser koji nije za svakoga. Ukoliko ljudima dajemo na dlanu uvide u sopstvene želje, neko će nam ih kad-tad ukrasti. Složit će te se da je puno slađe pričati o njima kada se, jednoga dana iste i ostvare. 

Volim transparentnost među ljudima kada je riječ o namjerama, i sam sam takav, ali koliko god neko misli da zna o meni, kada zađe u duboke vode oceane mojih želja, shvatit će da sam nepročitana knjiga, i tako se gradim. Kada primijenite ovu lekciju u svom životu, shvatit ćete da, što više ljudi misle da vas poznaju, i dok "rovare" po tome, vi gradite jedan drukčiji svijet negdje daleko, daleko od njih, gdje samo odabrani mogu ući.

• Sjeti se svog položaja u Svemiru i da sve prolazi

  Svakome je njegova sreća najveća i njegov problem najteži. Ipak ovdje, u ovom materijalnom Svemiru postoji jedna grozna stvar, a u isto vrijeme i odlična stvar - sve je prolazno. Niti jedna sreća nije vječna, niti jedna tuga nije doživotna. Poslije kiše uvijek dođe Sunce, poslije noći uvijek izađe dan. A mi sami smo samo jedna duhovna duša u beskrajnom Univerzumu, jedno osobeno biće u cijelom prostranstvu ispunjenom životom, a naša Zemlja? Mjesto gdje se sve brige, nesuglasice i ratovi dešavaju među jednom ljudskom vrstom je samo jedna mala zvjezdica koja plovi nebeskim vodama. (u Vedama saznajemo da postoji 400 000 ljudskih vrsta u Svemiru).

• Poniznost

  Grčki filozof Sokrat je rekao svoju čuvenu izreku "Tek sada znam koliko malo znam.", te ista predstavlja koncept svjesnosti sopstvenih ograničenja, svjenosti sopstvenog neznanja. Poniznost je vrlina koja se ogleda u skromnosti, nedostatku oholosti i arogancije, a u zemljama Dalekog istoka se tumači kao predznak budnosti. 

Biti ponizan ne znači obezvrijediti se ili poniziti se, već biti svjestan sopstvenog položaja u Svemiru, o čemu sam pisao u prethodnom pasusu. Dokle god se hranimo lažnim egom, i vjerujemo da smo nešto posebno u ovom svijetu, ne prihvaćamo blagoslove života u guni vrline, propuštamo spoznaju svijeta oko sebe, i što je još važnije, samospoznaju. Zbog lažnog ega postoje svi ratovi u svijetu, jer mir ne može doći kada dvije suprostavljene strane vjeruju da su baš one nešto posebno u ovom svijetu. 

Odraz svjesnosti se ogleda u tome koliko smo sposobni suosjećati, prihvatiti sebe i ljude oko sebe te staviti se u cipele onoga preko puta nas. Neki bi ljudi rekli, niko od nas nije običan i u tome je ljepota, a ja baš suprotno tvrdim. Svako od nas je poseban, svako zaslužuje poštovanje i svako od nas ima dar, bio prosjak ili car. 

U prihvatanju svakog živog bića kao posebnog, od sićušnog mrava, do velikog slona, leži tajna kojom vježbamo poniznost. Ipak u kontekstu psihološke analize ljudi, dodao bih da je prevelika poniznost odraz oholosti. Poniznost se ne može glumiti, ona dolazi prirodno.

• Stavi sebe na prvo mjesto

  Biti sebi broj jedan nije odraz sebičnosti, niti egoizma, već suštinska potreba. Svaka promjena počinje od nas samih, a jednom kada sebe stavimo na prvo mjesto, iznad svih, spremni smo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Egoistični ljudi će vam sigurno plasirati priču kako je sebično staviti sebe na prvo mjesto, i reći će vam kako griješite. Istina je suprotna. 

Kako sam naveo u prethodnom pasusu, sebičnost potječe iz egoizama, a egoizam iz uvjerenja da smo samo mi ti, koji su posebni u ovom svijetu. Sa druge strane stavljajući sebe na prvo mjesto nam pomaže da budemo tu za druge više nego ikada prije. Zašto je važno sebe staviti na prvo mjesto? Zato što je pravo svakoga od nas da izabere svoju sreću, da izabere svoja interesovanja prije interesovanja drugih ljudi, da izabere ljude koje želi u svom životu i na koncu konca da svoj život gradi na način na koji sam to želi. 

Vrijeme je dragocjeno da bi ga trošili na krive izbore. Sunce svaki dan izlazi i zalazi da nam skrati trajanje života na Zemlji.

  Ovih deset lekcija nisu konačne životne lekcije, već kapija za neke veće spoznaje do kojih svako od nas dolazi na različite načine. Ako ste prihvatili barem jednu od mojih deset lekcija koje smatram kompasom, moj cilj je ispunjen. Osjetite se slobodnim da u komentaru članka dodate neku svoju lekciju koja vas je naučila da rastete.

 

  Do nekog sljedečeg čitanja, 

srdačan pozdrav!

- Alek Boras